PVC stolarija s LOW-E staklom

Arhitektura bez obilja staklenih površina ugrađenih u PVC stolariju danas je gotovo nezamisliva. Rezidencijalne četvrti kao i uredski prostori koji obiluju svjetlom imaju veliku ulogu u kvaliteti života u današnjem svijetu. Međutim, svjetlom okupani prostori imaju dvije manjkavosti, ljeti se pregrijavaju, a zimi ih je teško ugrijati.

Kako se ulažu ogromna sredstva u očuvanje postojećih prirodnih resursa i razvijanje novih tehnologija, proizvođači stakla i oni koji su uključeni u taj segment, ponudili su tržištu početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tada novo, revolucionarno rješenje. Sve je zapravo započelo početkom 70-tih godina, kad je cijeli svijet potresala kriza i moralo se iznaći rješenje za očuvanje prirodnih resursa.

Kad se govori o staklu, najveći problem je bio gubitak topline kroz ostakljeni dio PVC prozora, koji otprilike iznosi 2/3 PVC prozora. Posljedica je previše izgubljene energije i novca. Slobodno možemo reći, revolucija se dogodila otkrićem tankih transparentnih nanosa, koji su doprinijeli očuvanju energije koja je odlazila kroz PVC prozor.

U zadnje vrijeme to je sve izraženije, kada smo svi suočeni s brojnim klimatskim promjenama. Iako je na tržištu prisutan već dva desetljeća, nitko do sada nije doveo u pitanje njegovu izvrsnu sposobnost očuvanja energije, ipak još uvijek je vrlo rijetko u uporabi.

Staklo s niskom emisijom LOW-E je nešto skuplje, ali ta investicija se vrlo brzo povrati - kroz uštedu energije. Novija istraživanja provedena u Engleskoj pokazala su da se staklima s niskom emisijom može uštedjeti i do 60-70% topline koja se gubi kroz PVC prozor.

Što je zapravo LOW-E?

Nalazi se u IZO staklu profila PVC stolarije, u prostoru između stakala i okrenut je prema površini. Svjetlo i sunčeve zrake mogu gotovo nesmetano dospijevati u prostoriju dok se uz to, toplina u prostoriji dobivena grijanjem zadržava unutar nje.

LOW-E je zapravo mikroskopsko tanki sloj metala ili metalnog oksida, koji se na staklo nanosi parenjem metala na molekularnoj razini. Gotovo je nevidljiv i direktno se nanosi na jednu ili obje strane IZO stakla. Sama debljina stakla nema velikog utjecaja na U koeficijent, ali ga zato LOW-E drastično smanjuje, jer staklo premazano metalnim filmom propušta samo zračenje kratke valne duljine (sunčevu svjetlost), dok zračenja dugih valnih duljina (infracrvene zrake) odbija s tople strane stakla na hladniju stranu.

LOW-E blokira gotovo 98% štetnih sunčevih zraka, pa tako, velike ustakljene prostorije ili pak PVC zimski vrtovi mogu u hladnijem periodu postati kolektori solarne energije i tako pridonijeti onom što nam je svima cilj, sačuvati skupocjenu toplinsku energiju.

Vanjska temperatura npr. može biti -10°C, na unutarnjoj površini jednostrukog stakla temperatura će biti -2°C, a dvostruko staklo s niskom emisijom može povisiti temperaturu i do 15°C. Standardno IZO staklo s LOW-E ima istu snagu očuvanja topline unutar prostora kao i trostruko ostakljenje.

Preporuka je da bi se na PVC prozore koji se nalaze na južnoj strani, dakle direktno izloženi sunčevim zrakama, sloj LOW-E trebao nanijeti s vanjske strane staklene površine, a ako su PVC prozori namijenjeni za sakupljanje sunčeve energije zimi i zagrijavanje prostora (tipično za hladnije klimatske uvjete) LOW-E bi se trebao nanijeti na unutarnju stranu staklene površine. Stalno ulaganje u očuvanje energije je u današnje vrijeme vrlo važno.

Neke od prednosti stakla s niskom emisijom:

• neznatno skuplje od običnog dvostrukog IZO stakla
• u estetskom smislu nema razlike
• ugrađuje se na potpuno jednak način kao i svako IZO staklo
• u očuvanju energije vrijedi kao trostruko ostakljenje
• propušta normalno svjetlo odbijajući štetna zračenja
• zadržava toplinu unutar prostorije

Ugradnja stakala s niskom emisijom trebao bi postati standard na zgradama koje se tek grade i koje će se u budućnosti graditi, a gdje se staklo treba zamijeniti, trebao bi biti jedini logičan izbor.